Sivi filtri

Svaki dan, i na mjestu iu ulozi, pokriveni su najbogatijim vanjskim elementima koji imaju ideju za na¹u sudbinu i blagostanje. Osim elementarnih uvjeta kao ¹to su polo¾aj, temperatura, vlaga okoline i slièno, mo¾emo raditi i sa ¹irokim isparavanjem. Zrak koji udi¹emo nije sto posto èist, ali kontaminiran, inaèe naravno. Prije zagaðenja na strani pra¹ine, nadamo se da æemo se za¹tititi kori¹tenjem maski s filterima, ali svejedno, one ¾ive u zraku druge prijetnje koje je èesto te¹ko otkriti. Na njih se posebno lijepe otrovne tvari. Oni se mogu naæi uglavnom samo s ureðajima oblika poput senzora toksiènog plina koji prikazuje patogene tvari iz zraka i govori o njihovoj prisutnosti, ¹to nas obavje¹tava o opasnosti. Na¾alost, taj je rizik vrlo ozbiljan, jer neki plinovi, primjerice, CO bez mirisa i sustavnog zadr¾avanja u zraku, uzrokuju ozbiljna o¹teæenja zdravlja ili smrti. Osim ugljiènog monoksida, ugro¾eni su i drugi spojevi koji se mogu detektirati senzorom, na primjer vodikov sulfid, koji je u maloj koncentraciji malen i ¹alje na brz ¹ok. Sljedeæi otrovni plin je ugljièni dioksid, jednako opasan kao ¹to je ranije spomenuto, i amonijak - plin koji se pojavljuje u atmosferi, ali u te¾oj koncentraciji opasnoj za svakoga. Detektori toksiènih plinova takoðer mogu otkriti ozon i sumporni dioksid, èija je tekuæina puna od atmosfere, a takoðer oèekuje da æe ispuniti prostor blizu tla - iz sada¹njeg razloga samo ako smo izlo¾eni tim elementima, trebali bismo staviti senzore na odgovarajuæe mjesto mogao je osjetiti prijetnju i reæi nam o tome. Ostali opasni plinovi kojima nas senzor mo¾e poslu¹ati su agresivni klor i visoko toksièni vodikov cijanid, a takoðer lako topivi u vodi, ¹tetnom klorovodiku. Kao ¹to mo¾ete vidjeti, isplati se instalirati senzor otrovnog plina.